Ljetnikovac Hanibala Lucića

Ljetnikovac Hanibala Lucića ubava je kamena vila među poljima i vinogradima koje je pjesnik posjedovao istočno od Katedrale. Izgrađena je oko 1530. godine, a sastoji se od perivoja ograđenog visokim zidom i dviju manjih jednokatnica uz južnu granicu sklopa. Kameni pragovi prozora i vrata, istočne kuće, nekadašnjeg Lucićevog utočišta, te ograda, stupovi i konzole terase oblikovani su u renesansnom slogu.
image-1

Salon Hanibala Lucića

Kuća u jugozapadnom kutu kompleksa nema arhitektonskih ukrasa, korištena je za smještaj posluge, čuvanje zaliha i držanje kućnih životinja. Vrt, šetnicom razdijeljen u četiri polja s bunarom u sredini, zasađen je korisnim i ukrasnim drvećem i biljkama. Obje kuće i vrt ljetnikovca su nakon smrti Julije Lucić, udovice Hanibalovog sina Antuna, koristili crkveni službenici i drugi stanari, no s vremenom je kompleks zapušten. Od 50 tih godina 20. stoljeća postepeno se uređuje. U zapadnoj su zgradi smješteni povijesni arhiv, knjižnica i sjedište ustanove. U istočnoj su kući ljetnikovca dvije muzejske postave. Na katu istočne kuće je Salon Hanibala Lucića, namješten starinskim posobljem, starim knjigama i umjetninama, među kojima je i portret pjesnika, kada je imao 62 godine.

Hanibal Lucić

Hanibal Lucić (oko 1485. – 1553. ), hrvatski renesansni pjesnik, dramatik i prevoditelj bio je sin hvarskog vlastelina Antuna i plemenite gospođe Goje Petračić iz Splita. Jedan je od najvažnijih dionika osobito plodne renesansne književne baštine, koja je cvjetala u Hvarskoj komuni. Pisao je materinjim jezikom, kojega naziva: „naš hrvatski jazik“. Kao i njegovi preci, Lucić je bio članom plemićkog Velikog vijeća i obnašao važne funkcije u komunalnoj upravi. Za vrijeme ustanka hvarskih pučana protiv vlastele, od 1510-1514. godine, Hanibal Lucić je bio uključen u diplomatske aktivnosti hvarskih plemića uz svog oca Antuna, no radi nepovoljnih prilika u komuni više je godina bio u izgnanstvu.

Pratite nas na 

 ©Muzej hvarske baštine